izb;gati

izb;gati, -a/, -aewi ipf.

BrVat₆ VO; PsFr(Comm)

       izbjegavati, bježati od čega, bježati iz če­ga; avoid, escape from something, escape out of something, evade; — ἐκφεύγειν, περιφεύ­γειν; effu­gere: êk(o) da mi navik’nem kim’ ob­r(a)­zom’ v napasteh’ suĉe iz’bêgati zla PsFr 116c τίνα τρόπον ἐν περιστάσεσιν ὄντες πε­ρι­φεύ­­γειν τα πονηρά CommPs 141,1; za grê­hi ust­nu vpadaet’ grêšnik’ v sêti izbêgaetь že ot nih’ pravdnikь BrVO 359c ἐκφεύγει δὲ ἐξ αὐτῶν δίκαιος effugiet autem iustus de angu­stia Pr 12,13 ║ sp(a)set se Vat₅ 176c.

Per commutationem izgibati c. izb;gati: iz­bê­gajut’ pogibelni ustajut’ i potrêba BrVat₆ 118a pereunt pericula cessat et necessitas ║ iz’gibajutь Lab 60b N₂ 429a. – Exh.

Cf. b;gati, b;xati, otb;gati, ub;gati

                SMA