izv;stovati

izv;stovati, -stu/, -stuewi ipf.

M; Br; PsFr(Comm)

  1. svjedočiti, ovjerovljivati, potvrđivati; witness, attest, confirm; — μαρτυρεῖν, ἀπο­δεικνύναι, βεβαιοῦν; testificare, approbare, attestari: n(i)ne že kromê zakona pravda b(o)žiê êvi se izvêstuema zakonom’ i pr(o­ro)ki BrVO 84b δικαιοσύνη θεοῦ … μαρτυ­ρουμένη ὑπὸ τοῦ νόμου iustitia Dei … testificata a lege R 3,21 ║ sv(ê)d(o)čstvomь Vat5 56c Bar 145b sv(ê)d(o)č’st‘vom’ Pm 58a s’vedoča­s’t<v>om N2 54c; i(su)sa nazaranina muža ot b(og)a izvêstovana vь vas’ silami i čudesi i znameni … prigvožd’še ubiste BrVO 256a Vb1 171c Ἰησοῦν … ἀποδεδειγμένον ἀπὸ τοῦ θεοῦ Iesum … adprobatum a Deo A 2,22 ║ iskušena Vat5 123b Bar 220c; h(rьst)ь izvês’tue vč(lovê)čenie m(o)lit’ se êko inočed PsFr 25b ὁ Χριστὸς βεβαιῶν τὴν ἐνανθρώπησιν CommPs 24,16; ijuda emuže vse poručah’ êk(o) ap(usto)lu i vse iz’vêstovah’ i ta obrêt se n(a) me PsFr 38a ὁ Ἰούδας ᾧ πάντα ἐπίστευον ὡς ἀποστόλῳ καὶ πάντα ἑθάρρουν καὶ αὐτὸς εὑρέθη κατ᾿ ἐμοῦ CommPs 40,10; – cf. s[v;d;tel[stvovati, izv;qati, potvr[xdati.
  2. utvrđivati, snažiti; establish, strengh­ten; — βεβαιοῦν; stabilire, confirmare: dobro bo bl(a)godêtiju e(stь) iz’vêstovati sr(ьd)ce ne brašni MLab 210c καλὸν γὰρ χάριτι βεβαιοῦσθαι τὴν καρδίαν optimum enim est gratia stabiliri cor Hb 13,9 ║ utvr’diti Vat4 245b utvrditi Nov 247d Roč 197d; izvêstue že vas’ s nami h(rьst)ь i pomazavi nas’ b(og)ь BrVb1 80d BrVO 115c ὁ δὲ βεβαιῶν ἡμᾶς σὺν ὑμῖν εἱς Χριστὸν 2C 1,21 ║ iže … utvr’ždaet’ N2 58d Pm 61c iže … utvrĵaet Vat5 61a qui autem confirmat nos vobiscum in Christum 2C 1,21; – cf. utvr[xdati.

Exh.

Cf. izv;stvovati, sv;stovati

SMA      

,
etiam:

Cf.

VIDI PDF