U A jd. muškoga roda dva se oblika razlikuju ovisno o živosti imenice na koju se odnose, kao i u hrvatskome jeziku. U I jd. ženskoga roda dva se moguća oblika ne razlikuju po značenju.

U A jd. muškoga roda i I jd. ženskoga roda situacija je ista kao kod tvrde inačice.

Razlika dugih i kratkih oblika mjestimično je neutralizirana kao posljedica glasovnoga razvoja. Kod tvrde inačice to se događa samo u NV mn. muškoga roda (oblik věčni).

Kod dugih oblika tvrde inačice primjetan je utjecaj zamjeničke sklonidbe (usp. sklonidbu zamjenice ta, ta, to). U tablicama se zamjenički nastavci donose u zagradama.

Razlika dugih i kratkih oblika kod meke je inačice neutralizirana u četirima slučajima:

1) u DL jd. ženskoga roda (oblik nišći)

2) u NV mn. muškoga roda (oblik nišći), kao i kod tvrde inačice

3) u NAV dv. srednjega i ženskoga roda (oblik nišći)

4) u L mn. muškoga i srednjega roda (oblik nišćih).

I kod dugih oblika meke inačice prisutan je utjecaj zamjeničke sklonidbe, ali u manjoj mjeri (usp. sklonidbu zamjenice i, ja, je). U tablicama se zamjenički nastavci donose u zagradama.

Padeži koji se razlikuju osjenčani su.

Padeži koji se razlikuju osjenčani su.

U hrvatskome crkvenoslavenskom jeziku može se utvrditi ukupno pet komparativnih sufiksa: –j-, -jš-, -š-, –ěj-, -ějš- te se mogu uspostaviti ovi nizovi komparativnih završetaka:

• pet završetaka za muški rod: –i, -‘ši, –ši, –ěj, –ějši
• dva završetka za ženski rod: -‘ši i –ějši
• pet završetaka za srednji rod: -e, -‘še, –še, –ěje, –ějše.

Završetci ženskoga roda -‘ši  i –ějši dolaze i u inačici -‘ša  i –ějša radi izbjegavanja homonimije sa završetcima muškoga roda -‘ši  i –ějši.

Kraći sufiksi –j-, –jš– i –š– ograničeni su na nekoliko zatvorenih pridjevnih razreda. Neki od pridjeva koji su nekada tvorili komparativ manje plodnim sufiksom skloni su prihvaćanju plodnijih sufiksa.

Sklonidba kratkih oblika komparativa odgovara mekoj inačici glavne imeničke sklonidbe. Iznimke su nastavci NV jd., A jd. i N mn. muškoga roda, koji su ostatci suglasničke sklonidbe te nastavak N jd. ženskoga roda –i.

U N jd. muškoga i srednjega roda izvorno nema formanta –š– (boĺi, boĺe), ali se on tamo često pojavljuje zbog analogije prema ostalim oblicima (boĺši, boĺše).

Dugi oblici sklanjaju se po mekoj inačici pridjevne sklonidbe.

Neutralizacije između kratkoga i dugoga oblika događaju se u N jd. muškoga roda (-i), u DL jd. ženskoga roda (-i), u NAV dv. srednjega i ženskoga roda (-i)  te u L mn. muškoga i srednjega roda (-im).

Utjecaj zamjeničke sklonidbe vidljiv je u dativu i lokativu jednine ženskoga roda (zamjeničko –ej umjesto izvornoga –i) te u NV mn. muškoga roda (-i umjesto –eji).

Ni ovdje u N jd. muškoga i srednjega roda izvorno nema formanta –š– (boĺi, boĺeje), ali on se tamo često pojavljuje zbog analogije prema ostalim oblicima (boĺši, boĺšeje).

U nominativu prvoga lica jednine u liturgijskim hrvatskoglagoljičnim rukopisima iznimno su rijetke potvrde hrvatskoga oblika zamjenice ja. Zamjenica az više je puta zabilježena u skraćenome obliku pod titlom  ja, a smjenjivanje hrvatskoga i crkvenoslavenskoga oblika ima često stilsku ulogu. Az je znatno češće u biblijskim kontekstima. Zanimljivo je da se pritom uporabom oblika az katkad provodi svojevrsna individualizacija i hijerarhizacija likova, pa tako Bog za sebe govori az, a čovjek ja.

Treće se lice u nominativu izražava oblicima pokazne zamjenice on, ona, ono, a u kosim

padežima oblicima anaforičke zamjenice i, ja, je. Te zamjenice sklanjaju kao neosobne i imaju različite oblike za različite rodove.

Dvojinski se oblici u tekstovima često smjenjuju s množinskima.

U drugome licu dvojine ni u jednome hrvatskoglagoljičnom spomeniku nije zabilježen nominativni oblik va koji se obično navodi u starocrkvenoslavenskim gramatikama, nego se uvijek pojavljuje oblik vi s kojim su sročni dvojinski oblici glagola, pridjeva i zamjenica.

U toj su podskupini i zamjenice ov, ova, ovo, on, ona, ono, kto, někto, niktože, každo, tak, taka, tako, kak, kaka, kako, jak, jaka, jako, sam, sama, samo i sl.

Ovo skupini pripadaju posvojne zamjenice moj, moja, moje, tvoj, tvoja, tvoje, svoj, svoja, svoje, naš, naša, naše, vaš, vaša, vaše i upitna zamjenica čij, čija, čije. Dopunjena česticom že, zamjenica i, ja, je ima odnosno (relativno), a bez te čestice anaforičko značenje