ŠIMUN GREBLO

Ime Šimuna Grebla jako je dobro poznato poznavateljima starije hrvatske književnosti i povijesti. Taj je pop (svećenik) iz Roča tvorac čak nekoliko vrijednih kodeksa koje je pisao kurzivnom glagoljicom. U njegovo vrijeme koje pada u kraj 15. i prvu polovicu 16. stoljeća, još uvijek većini stanovništva nisu bile dostupne tiskane knjige. Kako je i tada bilo potrebno da svećenici posjeduju barem osnovnu lektiru, taj se problem rješavao prepisivanjem različitih knjiga. Njih su prepisivali tzv. pisari koji su tako svojim kodeksima širili pisanu riječ.

Pisar Šimun Greblo, po mnogim najbolji glagoljski pisar svoga vremena, obogatio je hrvatsku književnost za prijepise nekoliko popularnih talijanskih djela. Najviše je volio teme vezane za Isusovu muku i uskrsnuće (Tlmačenie od muki gospoda našego Isuhrsta, Greblov Kvarezimal) te knjige o moralu (Kvadriga duhovna).

Početna stranica teksta Tlmačenie od muki gospoda našego Isuhrsta

No, Šimun Greblo nije nikako bio pasivni prepisivač već gotovih tekstova. On je zapisivanjem svoga imena na raznim mjestima bilježio tragove svojih čitanja. Šimun Greblo svoje nam je ime ostavio na više knjiga kojima su se služili svećenici, a među njima i na Misalu kneza Novaka gdje je uz svjedočanstvo o epidemiji kuge u ročkom kraju napisao i tri molitve za mrtve.

Zapis Šimuna Grebla: 1512. marča na 15. pop Simun Greblo pisa. Bě morija.

Zašto su njegovi i tragovi drugih čitatelja koje nalazimo u srednjovjekovnim kodeksima jako zanimljivi nama istraživačima?

1. Zato što nas upoznaju s petsto godina starim čitateljima – Šimun Greblo 1512. godine čita Novakov misal, gotovo 150 godina staru knjigu
2. Katkad nam otkrivaju ili potvrđuju spoznaje o kodeksu – Misal kneza Novaka početkom 16. st. nalazi se u Istri
3. Katkad nas upoznaju s događajima iz nekadašnje svakodnevice – 1512. godine u Roču je zavladala kuga