45 godina znanstvene izvrsnosti i velikodušnosti

akad. Milana Mihaljevića

S posljednjim danom 2023. godine završava se službeni radni vijek našega poštovanog i dragog kolege, učitelja i prijatelja akad. Milana Mihaljevića.

Čitav svoj radni staž, koji je trajao 45 godina, akademik je Mihaljević proveo u Staroslavenskome institutu (1978. – 2023.). S nepune 23 godine života dolazi prvi put u Demetrovu 11. Marljivo radeći sljedećih desetljeća napreduje do najvišega znanstvenog radnog mjesta, onoga znanstvenoga savjetnika u trajnom zvanju.

Bio je član više saziva Upravnoga i Znanstvenoga vijeća te dugogodišnji voditelj Odjela za gramatiku hrvatskoga crkvenoslavenskog jezika. Zauzeto je skrbio o dobrobiti Staroslavenskoga instituta, ponajprije u vidu obnavljanja i osnaživanja znanstvenoga kadra.

Akademik je Mihaljević u Staroslavenskome institutu vodio znanstvene projekte Istraživanje hrvatskoga crkvenoslavenskog jezika (1991. – 2002.) i Gramatika hrvatskoga crkvenoslavenskog jezika (2002. – 2013.). Iz njih je proizišao sustavni opis prvoga hrvatskoga književnog jezika, knjiga Hrvatski crkvenoslavenski jezik, koju Mihaljević potpisuje kao priređivač i suautor i koja je u paleoslavistici dočekana s glasnim pohvalama. Valja istaknuti i to da je Mihaljević surađivao i na trajnom institutskome projektu Rječnik crkvenoslavenskoga jezika hrvatske redakcije.

Od 2014. godine akademik Mihaljević vodi Znanstveni centar izvrsnosti za hrvatsko glagoljaštvo, u okviru kojega se istražuju glagoljski rukopisa iz Berma u Istri. U dosadašnjem radu Centra objavljena su pretisnuta i preslovljena izdanja Drugoga beramskog brevijara i Prvoga beramskog brevijara, koja je priredio Mihaljević. Do kraja projekta očekuje se i objavljivanje Prvoga beramskog misala i Drugoga beramskog misala. Mihaljević je i suurednik dviju knjiga koje čine cjelinu s pretisnutim i preslovljenim izdanjima: Studije o Drugome beramskom brevijaru i Studije o Prvome beramskom brevijaru.

Akademik Mihaljević pripada naraštaju paleoslavista koji je započeo sustavna i temeljita istraživanja hrvatskoga crkvenoslavenskog jezika. Mihaljević ga opisuje na svim razinama: grafijskoj, pravopisnoj, fonološkoj, morfološkoj te sintaktičkoj. U istraživanjima sintakse hrvatskoga crkvenoslavenskog uz kolegu Johannesa Reinharta ima začetničku ulogu.

Sveobuhvatno i temeljito Mihaljević opisuje jezik zaokruženih korpusa tekstova (među ostalim, i u knjigama Jezik najstarijih hrvatskoglagoljskih rukopisa te Jezik hrvatskoglagoljskih Pazinskih fragmenata) i cjelovitih rukopisnih liturgijskih kodeksa (Drugoga beramskog brevijara, Drugoga vrbničkog brevijara, Brevijara Vida Omišljanina itd.). Osim toga, opisao je više otprije poznatih ili novootkrivenih glagoljskih fragmenata misala i brevijara, a dao je i važne prinose tekstologiji (ne)liturgijskih tekstova. Prihvatio se i sociolingvističke problematike istraživši položaj crkvenoslavenskoga jezika u hrvatskoj srednjovjekovnoj pismenoj kulturi.

Osim na paleoslavistiku i paleokroatistiku, istraživanja su akademika Mihaljevića usmjerena i na opće jezikoslovlje, osobito na generativnu lingvističku teoriju, te na slavensku poredbenu gramatiku. Rezultati su toga knjige: Generativna i leksička fonologija, Generativna fonologija hrvatske redakcije crkvenoslavenskog jezika, Generativna sintaksa i semantika, Slavenska poredbena gramatika. 1. dio: Uvod i fonologija te Slavenska poredbena gramatika. 2. dio: Morfologija, Prozodija, Slavenska pradomovina.

Samostalno ili suautorski objavio je sedam monografija te više od stotinu znanstvenih i stručnih članaka u inozemnim i domaćim publikacijama. Priređivač je i (su)urednik istaknutih izdanja o glagoljaštvu. Član je uredništva nekoliko domaćih i inozemnih znanstvenih časopisa. Izlagao je na desecima znanstvenih skupova u Hrvatskoj i inozemstvu, više puta i kao pozvani predavač. Sam je sudjelovao u organizaciji desetak znanstvenih skupova. Kao gostujući profesor predavao je na inozemnim sveučilištima, a održao je i mnoga javna i popularna predavanja.

I na domaćim je sveučilištima Mihaljević ostavio zapažen trag. Predavao je ili još uvijek predaje na dodiplomskim i poslijediplomskim studijima lingvistike i kroatistike sveučilišta u Zagrebu, Splitu, Osijeku, Rijeci, Zadru i Puli. Mentorski je vodio ili kao član povjerenstva ocjenjivao izradu doktorskih, magistarskih, diplomskih i završnih radova, uvijek spreman pomoći i u neslužbenim susretima s kolegama i učenicima.

Za svoj je znanstvenoistraživački rad akademik Mihaljević primio Nagradu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (2003.), Državnu nagradu za znanost (2015.), nagradu »Adolfo Veber Tkalčević« (2015.) te Nagradu Grada Zagreba (2021.). Zbog svojih je znanstvenih zasluga 2010. godine izabran za člana suradnika u Razredu za filološke znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, a 2020. godine za redovitoga člana.

Kao izniman znanstvenik Mihaljević je obilježio i unaprijedio znanstvena polja paleoslavistike, paleokroatistike, kroatistike, općega jezikoslovlja i poredbenoga jezikoslovlja. Kao izniman suradnik i kolega pridonio je podizanju i napretku znanstvenoistraživačkoga kadra. Njegova znanstvena izvrsnost i velikodušnost znana je svim njegovim suradnicima, a posebno nama sa Staroslavenskoga instituta koji smo uživali povlasticu svakodnevnoga rada s njim.

Našem dragom Milanu čestitamo na plodnih i nadahnjujućih 45 godina znanstvenoga djelovanja!

Zahvalni smo na svemu što je učinio za hrvatsko glagoljaštvo i Staroslavenski institut.

Ponosni na njegov doprinos hrvatskoj znanosti i kulturi želimo mu svako dobro u više nego zasluženoj mirovini!