Hotel Malin u Malinskoj bio je u petak, 27. studenoga 2015. mjesto gdje su pred stotinjak prisutnih predstavljene dvije vrlo značajne knjige. Prva je „Staroslavenska misa Dubašnica“ autora Ivana Pavačića Jecalićeva a druga „Knjige posinovljenja, novicijata, i zavjetovanja franjevaca glagoljaša otoka Krka 1717.-1914.“ autora dr.sc. Ivana Botice, dr.sc. Vinka Kovačića i vlč. Kristijana Kuhara.

Najprije je predstavljena knjiga poznatog skupljača nematerijalne kulturne baštine narodnih pjesama i melografa Ivana Pavačića Jecalićeva. Od voditeljice programa Katarine Žic Bužonja doznali smo da se ideja o tiskanju ove knjige rodila uoči prošlih Dubašljanskih kolejana, da se dubašljanska (naziv za veći dio područja općine Malinska-Dubašnica, op.a.) staroslavenska maša (misa) notno zapiše i tako trajno ostane za ovaj i naraštaje koji će doći poslije nas. Na poticaj odbora Dubašljanskih kolejani i posebice njihova predsjednika Ive Šabalje naš barba Ive Pavačić s radošću se ćapal tako velikoga dela. Pred Božić je rukopis već bil gotov i moglo se uvježbat. 18. jenara (siječnja) u povodu kolejanskoga pira izvedena je praizvedba naše maše, a opet ćemo je imit prilike čut ove zime, na Stipanju, te nekoliko nepromjenjivih stavki i večeras – objasnila je Žic Bužonja.

Načelnik Općine Malinska Robert Anton Kraljić pozdravio je goste i sve prisutne. U svojem je govoru istaknuo da je jedna od bitnih svjetonazorskih odrednica općinske vlasti povratak istinskim vrijednostima dubašljanske povijesti, tradicije i kulture, a ova je Pavačićeva knjiga dokaz tome.

Knjigu notnih zapisa staroslavenske mise predstavili su predsjednik udruge „Dubašljanski kolejani“ voditelj pjevačkog zbora Ivan Šabalja, prof. Milena Žic (u ime recenzentice Anice Nazor), župnik župe Dubašnica Malinska vlč. Marin Dašek (u ime recenzenta vlč.Nikole Radića), recenzent vlč. Anton Bozanić i sam autor Ivan Pavačić Jecalićev.

Sama knjiga na 74 stranice sadrži osim proslova, recenzija i bilješke o autoru, notne zapise svih pjesama koje su pjevane na staroslavenskoj misi u Dubašnici. Neke su na hrvatskom a neke na staroslavenskom jeziku. Osim toga slikom i tekstom predstavljene su dubašljanske kapele, a na kraju su note s tekstovima nekoliko pjesama i molitvi.

Drugu, po redoslijedu a ne po važnosti, „Knjige posinovljenja, novicijata, i zavjetovanja franjevaca glagoljaša otoka Krka 1717.-1914.“ Predstavili su sami autori dr.sc. Ivan Botica, dr.sc. Vinko Kovačić i vlč. Kristijan Kuhar te prof. dr. Tomislav Galović.

Knjiga pruža podatke o životima stotina ljudi koji su između 1717. i 1914. bili vezani s trećoredskim samostanima na otoku Krku. Taj je materijal, koliko god bio sitan, potreban u rekonstrukciji osobnih podataka, jezika, pisama, baštine i povijesti. Nastao je kronološkim vezanjem četiriju rukopisa triju trećoredskih samostana otoka Krka – Svete Marije u Glavotoku, sv. Marije Magdalene u Portu u Dubašnici i sv. Franje u Krku. Ovim se zapisima otkriva da su trećoredski kandidati bili pismeni i da su se u samostanima školovali u hrvatskoglagoljskoj, latinskoj i talijanskoj pismenosti. Preko njih su otkrili svoja svjetovna i redovnička imena, svoje podrijetlo i želju da budu Bogu i Crkvi vjerni, a u samostanu prihvaćeni. Ovo je djelo vrijedno muškoj trećoredskoj samostanskoj zajednici, koja je pojedinačno najbogatiji nasljednik glagoljske baštine u Hrvatskoj. U njemu će otkriti imena i prezimena, podrijetlo i broj svojih prethodnika. Provinciji franjevaca trećoredaca glagoljaša ovo vrelo otkriva vrijedne podatke o redovničkoj formaciji kroz dva stoljeća njezine burne povijesti, napose običaj posinovljenja, ali i odgoj i zavjetovanje, o čemu se unatoč vrijednim istraživanjima osobito fra Stjepana Ivančića, fra Nikole Gregova, fra Petra Runje i mnogih drugih nije mnogo pisalo ni u trećoredskoj historiografiji. Zapisi su vrijedni crkvenoj povijesti jer otkrivaju – doduše na malom području – paradigmu višestoljetnoga rasta i razvoja redovničkih zvanja, modele redovničke formacije i prilagodbe redovničke zajednice općedruštvenim prilikama.

Djelo je vrijedno Krčanima jer će doznati iz kojih su sela i obitelji dolazili trećoredski kandidati i kakav je bio odaziv u određenim vremenima. Zapazit će snagu glavotočkoga i siromaštvo dubašljanskoga samostana. Konačno, djelo je vrijedno stručnjacima s područja paleografije i jezikoslovlja jer se u tim dvjestotinjak godina nastajalim zapisima prepleću i nižu glagoljska i latinična slova te hrvatski i talijanski jezik. (www.franjevcitor.hr)

Za glazbeni ugođaj pobrinuli su se sopci braća Nikola i Anton Milčetić te mješoviti pjevački zbor Malinska-Dubašnica prigodno odjeveni u narodne nošnje Dubašnice.

Izvor: otok-krk.org