Rječnik crkvenoslavenskoga jezika hrvatske redakcije (RCJHR)

Rječnik crkvenoslavenskoga jezika hrvatske redakcije projekt je trajne znanstvene istraživačke djelatnosti Staroslavenskoga instituta. Posvećen je leksikografskomu opisu hrvatskoga crkvenoslavenskog jezika, prvoga hrvatskog književnog jezika i jezika bogatoga korpusa ponajprije liturgijskih, ali i nekih drugih glagoljskih rukopisnih i tiskanih jezičnih spomenika.

Korpus za izradu Rječnika obuhvaća šezdesetak glagoljskih izvora iz razdoblja od 11./12. do 17. stoljeća.

Sadržaj svake rječničke natuknice pregledno i jezgrovito donosi ortografske, sintaktičke, morfološke, semantičke, stilističke, distribucijske, uporabne, ilustrativne te međujezične podatke o riječi. Natuknice sadržavaju četiri pisma (uglatu glagoljicu, staru ćirilicu, grčki alfabet i latinicu) te pet jezičnih idioma (hrvatski crkvenoslavenski, hrvatski, engleski, grčki i latinski). Zbog svoje sadržajnosti te, posebno, zbog primjera koje donosi, Rječnik služi i kao izvor za druga istraživanja, ponajprije ona jezikoslovna.

Prema sudu prof. dr. sc. Johannesa Reinharta s bečkoga Instituta za slavistiku Rječnik crkvenoslavenskoga jezika hrvatske redakcije jest »jedno od najizvrsnijih dostignuća hrvatske filološke, odnosno humanističkih znanosti uopće u zadnjim desetljećima«.

Do danas, obrađene su i izdane riječi od a do i. O dosada objavljenim svescima i sveščićima pogledajte ovdje.

U njegovu se stvaranju izmijenilo već nekoliko naraštaja urednika i obrađivača.