Rječnik crkvenoslavenskoga jezika hrvatske redakcije (RCJHR)

Opis istraživanja: Rječnik crkvenoslavenskoga jezika hrvatske redakcije projekt je trajne znanstvene istraživačke djelatnosti Staroslavenskoga instituta. Posvećen je leksikografskomu opisu hrvatskoga crkvenoslavenskog jezika, prvoga hrvatskog književnog jezika i jezika bogatoga korpusa ponajprije liturgijskih, ali i nekih drugih glagoljskih rukopisnih i tiskanih jezičnih spomenika.

Korpus za izradu Rječnika obuhvaća šezdesetak glagoljskih izvora iz razdoblja od 11./12. do 17. stoljeća.

Rječnik crkvenoslavenskoga jezika hrvatske redakcije, kao temeljni rezultat istoimenoga projekta, višesvezačni je znanstveni rječnik čija obrada obuhvaća rječničko blago hrvatskoga crkvenoslavenskog jezika, od kojega velik dio nije obuhvaćen nijednim postojećim rječnikom.

Sadržaj svake rječničke natuknice pregledno i jezgrovito donosi ortografske, sintaktičke, morfološke, semantičke, stilističke, distribucijske, uporabne, ilustrativne te međujezične podatke o riječi. Natuknice sadržavaju četiri pisma (uglatu glagoljicu, staru ćirilicu, grčki alfabet i latinicu) te pet jezičnih idioma (hrvatski crkvenoslavenski, hrvatski, engleski, grčki i latinski). Zbog svoje sadržajnosti te, posebno, zbog primjera koje donosi, Rječnik služi i kao izvor za druga istraživanja, ponajprije ona jezikoslovna.

Prema sudu prof. dr. sc. Johannesa Reinharta s bečkoga Instituta za slavistiku Rječnik crkvenoslavenskoga jezika hrvatske redakcije jest »jedno od najizvrsnijih dostignuća hrvatske filološke, odnosno humanističkih znanosti uopće u zadnjim desetljećima«.

Do danas, obrađene su i izdane riječi od a do i. O dosada objavljenim svescima i sveščićima pogledajte ovdje.

U njegovu se stvaranju izmijenilo već nekoliko naraštaja urednika i obrađivača.

Istraživačko razdoblje: 1952. – danas

Voditelj: dr. sc. Jozo Vela

Suradnici: