S obzirom na nove teorijske i praktične spoznaje o razvoju glagoljskoga pisanja, zasvjedočene u suvremenoj glagoljskoj paleografiji najstarijega razdoblja IX. – XI. st. i novijim paleoslavističkim radovima s grafolingvističkim težištima, očekuje se stvoriti čvrste pretpostavke za istraživanja razvojnih procesa koji su zahvatili hrvatsku glagoljicu i doveli do konačnoga oblikovanja tzv. ustavne/uglate glagoljice, a zapravo glagoljske knjiške minuskule, koja je svoju najraspisaniju (najrazvedeniju) inačicu doživjela u oblikovanju glagoljskoga kurziva u XIV. st., usporedno sa snažnim prodorom vernakulara u glagoljske i latinične tekstove.

Tradicionalna se paleografija ponajviše bavila grafomorfologijom, tj. izoliranim promatranjem morfoloških posebnosti pojedinih slova. Budući da je dosadašnji rad paleografa u Staroslavenskome institutu (M. Pantelić, M. Čunčić) išao upravo u tome smjeru, istraživanje će nastojati provoditi kombinaciju uvažavanja uočenih razvojnih procesa pisanja u kojoj se ne motre slova izolirano, nego se promjene tumače cjelokupnim razvojem pisanja kao složenoga kognitivnog i mehaničkog procesa koji zadanim vizualnim materijalom prenosi jezičnu poruku. Takvomu, u osnovi grafolingvističkom pristupu  nije svrha biti »sluškinja filologije«, nego upravo ravnopravna, zasebna znanstvena disciplina.

Međutim, kao što jezikoslovna analiza pomaže stjecanju paleografskih znanja, tako su i znanja stečena unutar paleografije često vrlo vrijedna za prostorno i vremensko određivanje pojedinih tekstova, pa time stečene jezikoslovne spoznaje dobivaju čvršće utemeljenje.

Istraživačko razdoblje: 2019. – 2021.

Voditelj: prof. dr. Mateo Žagar (Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu)

Suradnik: dr. sc. Kristian Paskojević (Staroslavenski institut)