autorica: Ana Šimić

Ćirilometodski korijeni

Glagoljaštvo je hrvatski odvjetak ćirilometodske tradicije koji obuhvaća ukupnu djelatnost hrvatskih glagoljaša. Oni su, za razliku od ostalih Slavena, zadržali glagoljsko pismo i pritom razvili novi tip pisma, uglatu ili hrvatsku glagoljicu.

Glagoljaštvo se odnosi i na pismenost na (hrvatskoj) ćirilici. Plodovi su glagoljaštva i glagoljaško bogoslužje te glagoljaško pjevanje. Danas glagoljaštvo istražuju znanstvenici različitih profila: filolozi, povjesničari, povjesničari umjetnosti, teolozi, liturgičari i dr.

Sv. Metod smatra se ocem hrvatskoga glagoljaštva. Izgledno je da je u 9. st. na putu iz Rima u Carigrad prolazio područjem Bizantske Dalmacije. Kad papa Ivan X. (10. st.) piše o glagoljaštvu na hrvatskim prostorima, služi se sintagmom Metodov nauk (lat. Methodii doctrina). Konačno, Srijemska biskupija, kojoj je danas na čelu hrvatski biskup, povijesni je sljednik nadbiskupije kojoj je u 9. st. nadbiskup bio sv. Metod.

Glagoljaški temelji hrvatske povijesti

Glagoljaštvo je u temeljima hrvatske društvene, crkvene i kulturne povijesti.

U društvenoj je povijesti glagoljaštvo imalo prosvjetiteljsku ulogu te ulogu njegovanja i očuvanja hrvatskoga identiteta. Glagoljaši su prevodili, prepisivali i prenosili latinske tekstove srednjovjekovne Europe na jeziku koji je narod razumio. Bili su i nositelji i branitelji hrvatskoga identiteta u stoljećima romanskih, osmanlijskih, germanskih i ugarskih ugrožavanja hrvatskih prostora.

U crkvenoj je povijesti glagoljaštvo nositelj višestoljetne povlastice hrvatskoga naroda da u Katoličkoj Crkvi vrši liturgiju na jeziku koji nije latinski te ispisuje liturgijske obrede na pismu koje nije latinica. Ta je povlastica proširena na ostatak katoličkoga svijeta tek u 20. st., nakon II. vatikanskoga sabora.

U kulturnoj povijesti valja istaknuti činjenicu da je hrvatska pisana kultura nezamisliva bez glagoljskih spomenika na kamenu, pergameni i papiru. Pritom je znakovito da su glagoljaši uveli Hrvate u Gutenbergovu galaksiju, tj. galaksiju tiska. Prva je hrvatska tiskana knjiga Misal po zakonu rimskoga dvora (22. veljače 1483.), otisnut na uglatoj glagoljici i na hrvatskome crkvenoslavenskom jeziku. Zbog toga 22. veljače obilježavamo kao Dan hrvatske glagoljice i glagoljaštva.

Glagoljaštvo izvan Hrvatske

Glagoljaški kulturni utjecaj prešao je granice hrvatskih prostora. Poznato je da su u 14. st. glagoljaši s otoka Pašmana, na poziv rimsko-njemačkoga cara Karla IV. Luksemburškoga, stigli u Češku, u praški samostan Emaus (Na Slovanech). U samostanu se razvila plodna hrvatsko-češka suradnja i razmjena.

Iz te su suradnje nastale najpoznatije češke glagoljske knjige, napisane na češkome jeziku i na uglatoj (hrvatskoj) glagoljici: Biblija, Komestor, Pasional i Zlatna legenda. Prema mišljenju češke paleoslavistice L. Pacnerove, hrvatski su glagoljaši u Prag donijeli snažnu slavensku svijest koja je pridonijela osamostaljivanju češkoga od utjecaja latinskoga jezika.

Iz Češke hrvatski su glagoljaši došli i u Poljsku. U krakovski samostan Sv. Križa pozvala ih je kraljica Jadviga. Zasada nam, nažalost, nisu poznati pisani plodovi toga djelovanja.

Otkrijte više o glagoljici