Arhiv HAZU

Riznica za istraživače – Arhiv Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu

U Arhivu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti na Strossmayerovom trgu 2 u Zagrebu čuvaju se zbirke i fondovi arhivskoga gradiva koji se odnose na hrvatsku znanost, kulturu i umjetnost u razdoblju od 11. stoljeća do današnjih dana. Osnutak Arhiva veže se uz 1867. godinu kada je Franjo Rački, prvi predsjednik Akademije, predao na čuvanje rukopisne knjige koje je darovao biskup Josip Juraj Strossmayer.

Istraživače glagoljične baštine osobito privlače dvije zbirke – rukopisnih knjiga i isprava – nastale od 11. do 19. stoljeća. Uz ovu riznicu Arhiv ima i velik broj osobnih i obiteljskih ostavština znamenitih osoba iz znanstvenog, kulturnog i političkog života, arhivsko gradivo ustanova i udruga, orijentalnu zbirku te ostale zbirke, primjerice glagoljskih matičnih knjiga, karata, fotografija, pečata...

Temelj Akademijine zbirke rukopisa postavljen je otkupom knjižnice povjesničara, političara i književnika Ivana Kukuljevića Sakcinskog, koji je niz godina sakupljao rukopisnu građu. Opširnu bibliografiju glagoljske rukopisne građe, uz paleografske i filološke studije, nudi nam knjiga Glagoljski rukopisi Jugoslavenske akademije I, II (1969-1970) Vjekoslava Štefanića, jednog od utemeljitelja Staroslavenskoga instituta i istaknutog istraživača hrvatskoga glagoljaštva. Najstariji glagoljični fragmenti – Mihanovićev i Grškovićev odlomak apostola –  potječu iz 12. stoljeća, a najstarija glagoljska isprava iz 1309. godine.

Ćirilične rukopisne knjige opisao je Vladimir Mošin (Ćirilski rukopisi Jugoslavenske akademije I, II 1952-1955), a isprave na latinskom jeziku Miljen Šamšalović i Jakov Stipišić (Isprave u Arhivu Jugoslavenske akademije (inventar i regeste isprava na latinskom jeziku od 1018. do 1526.), 1959-1964).

Za sve istraživače baštine Arhiv HAZU nezaobilazno je mjesto – njegov sadašnji upravitelj Marinko Vuković ističe da „mnogi od dokumenata pohranjenih u Akademijinu Arhivu po svojoj su originalnosti, autentičnosti i atraktivnosti sam vrh europske i svjetske kulturne baštine“. Među njima se, u ostavštini Ivana Milčetića, od 1923. godine pod signaturom VII 30 čuva i Žgombićev zbornik, prema riječima znanstvenice Staroslavenskoga instituta Vesne Badurina Stipčević, „jedan od reprezentativnih glagoljskih književnih spomenika i jedan od najvažnijih izvora za istraživanje hrvatske srednjovjekovne literature“.   

Blanka Ceković