Vjesnik ekskluzivne vijesti - žakan Juri iz Roča

Novakov je misal tijekom godina mijenjao vlasnike i korisnike, a neki su od njih o tome ostavili pisane tragove u obliku bilješki ili dodataka temeljnom tekstu. Najpoznatiji je od njih Juri iz Roča. Juri je bio žakan, što je u njegovo vrijeme podrazumijevalo poslužitelja (oltara), đaka i đakona. Danas su đakoni nositelji prvoga stupnja svećeničkoga reda. Na posljednjoj stranici Novakova misala zabilježio je Juri vlastitom rukom zapis koji danas smatramo jednim od bisera hrvatskoglagoljske pismenosti:

Vita Vita. štampa naša gori gre

tako ja oću da naša gori gre

· č · u· o · b · m(ěse)ca ijuna · i · ie · dni (26.06.1482.)

to b ě pisano v grade Izule

to pisa Juri žakan iz Roča

B(og) mu pomagaj i vsem ki mu

dobro otě

Svojim je zapisom Juri navijestio vrhunac hrvatskoga glagoljaštva – tiskanu (štampanu) glagoljsku knjigu. Kasniji su događaji razjasnili uzrok njegove ushićenosti. Nešto više od pola godine nakon Jurjeva zapisa, zabilježenoga u Izoli (današnji slovenski dio Istre), otisnuta je prva hrvatska tiskana knjiga, Misal po zakonu rimskoga dvora (22. veljače 1483. godine).

Kako je Juri to mogao znati? Gotovo pet stoljeća nakon tih događaja Marija s. Agnezija Pantelić dokazala je iscrpnom tekstološkom i povijesnom analizom da je rukopisni Novakov misal, koji je Juri odabrao za medij ekskluzivne vijesti, poslužio kao predložak u priređivanju tiskanoga Misala iz 1483. godine.

Tko zna, možda je i sam Juri bio jedan od priređivača toga slavnoga izdanja.

Kako bilo, njegov zapis, osim važnih povijesnih činjenica, pred suvremenoga čovjeka donosi još nešto vrlo dragocjeno, a to je svjedočanstvo o osobnosti naših glagoljaša.

Iz zapisa iščitavamo Jurjevu radost, zauzetost i snažnu samosvijest. Štampa naša gori gre jer Juri oće da ona gori gre. On je svjestan svoje uloge u tome pothvatu i ne ustručava se dati sam sebi na važnosti. Uz to, žakan želi da Bog pomaže samo onima koji njemu, Jurju, žele dobro. Samo takvi su vrijedni njegove posredničke molitve.

Ne čudi stoga što je Juri ostavio vidljiva traga u sjećanju hrvatskoga naroda. U Aleji glagoljaša, jedinstvenom hrvatskom spomeniku glagoljici i glagoljaštvu, nalazi se Odmorište žakna Jurja . U njegovu je središtu zamašiti kameni spomenik na kojem je glagoljicom zabilježeno Jurjevo ime i zapis koji ga je proslavio.

U Roču, istarskom gradiću Jurjeva podrijetla, postavljena mu je bista, rad kipara Alojza Čargonje.

Ne čudi ni što je smotra učenika i učitelja osnovnih škola koji njeguju hrvatsku glagoljsku baštinu nazvana Mala glagoljska akademija “Juri Žakan” Roč.

U žaknu Jurju zadobili smo vrstan uzor ljubitelja (glagoljske) knjige. Bit njegove poruke ne pripada prošlosti – jednako je “ekskluzivna” i za naše vrijeme.

Ana Šimić