Hrvatskoglagoljski animalistički leksikon (HAL)
Cilj je projekta temeljito pretražiti, popisati i razraditi po rječničkim natuknicama hrvatskoglagoljsku animalističku građu te pripremiti izdanje HAL-a za tisak, odnosno elektronsku inačicu. Ovaj je leksikon iznimno vrijedan za hrvatsku povijesnu i općenito slavensku leksikografiju jer do sad u Hrvatskoj nije objavljeno ništa slično u jednoj knjizi. U hrvatskoj leksikografiji postoji jedan stručni zoonimski rječnik Miroslava Hirtza hrvatskoga zoologa i putopisca, koji je za razliku od našega budućega leksikona usredotočen isključivo na pučko zoonimsko nazivlje. Na širem su se slavenskom prostoru krajem 20. i početkom 21. stoljeća počeli pojavljivati različiti zoonimski rječnici/leksikoni koji su na izvjestan način otvorili dublja promišljanja o izradi hrvatskoga animalističkog leksikona s obzirom na iznimno bogatstvo hrvatske animalističke jezične i tradicijske baštine. Evidentirani i opisani nazivi životinja s deskriptivnim tekstnim primjerima pospješit će mnoga buduća komparativna istraživanja hrvatskoga zoonimskoga nazivlja s onima drugih slavenskih redakcija. Osim što bi ovaj stručni leksikon pridonio podrobnijem proučavanju zoonimskoga hrvatskoga leksika, uvelike bi pomogao u razlučivanju starijega životinjskoga nazivlja, koje je danas očuvano tek u pojedinim govorima, a koje je ipak uvršteno u standardni hrvatski leksik. Ovaj će leksikon uvelike doprinijeti stvaranju temelja za izradu glagoljskoga svetačkoga bestijarija u sklopu kojeg će se istražiti višeslojnost odnosa između animalnog i hagiografskog u različitim glagoljskim izvorima, te utvrditi učestalost i funkciju njihova povezivanja.
Na temelju te građe tj. evidentiranih i opisanih i razrađenih naziva, moći će se uspoređivati hrvatsko zoonimsko nazivlje s nazivljem drugih slavenskih jezika, tj. redakcija iz istog vremena.
Izradit će se digitalni leksikon koji će doprinijeti boljoj vidljivosti i korisnosti animalističke građe koja postaje sve popularnija. Leksikon će biti oblikovan tako da se nakon završetka projekta može nastaviti dopunjavati i proširivati primjerima tekstova koji nisu bili obuhvaćeni našim korpusom. Također, leksikon će uz nazive sadržavati i ilustracije životinja.
Na temelju usporedbe zoonimskih naziva između tekstova različite funkcionalne usmjerenosti: liturgijski- beletristički- pravni tekstovi moći će se utvrđivati jesu li nazivi za pojedine životinje ujednačeni ili postoje značajnije razlike, budući da su pravni tekstovi pisani hrvatskim jezikom dok ostale vrste tekstova imaju značajnije utjecaje staroslavenskog jezika.
msimic@stin.hr
+385 (0)1 2362 250
+385 (0)1 2362 272
+385 (0)1 2362 250
Marinka Šimić, Antonija Zaradija Kiš: U okviru projekta Hrvatskoglagoljski animalistički leksikon, nastavljeno je prikupljanje i obrada animalističke građe. Tako je pregledana animalistička građa iz dijela Tkonskoga i Vinodolskoga zbornika (15. st.), koji do sada nije bio temeljito pregledan. Kako jedan i drugi zbornik sadrže tekst Cvijeta kreposti u tom su dijelu pronađeni neki leksemi koji nisu zabilježeni u drugim hrvatskoglagoljskim rukopisima, te obogaćuju leksički fond hrvatskoga crkvenoslavenskoga jezika, kao i animalistički leksikon, npr. bndra (nepoznato značenje) i rečet g(ospod)ь ivanu sesti o šuû sebe i ondi velika bndra trepeĉuĉi CTk 30r, kanušina, CTk 72r, CVinod 51c, kašturan CTk 74r, orebica CTk 81r, itd.
Obrađeno je 20 animalističkih natuknica po ranije razrađenom modelu koji je opisan u radu: O radu na animalističkom leksikonu u okviru projekta Kulturna animalistika: interdisciplinarana polazišta i tradicijske prakse, A. Zaradija Kiš, M. Šimić, Narodan umjetnost, vol. 60, Zagreb 2023., 101–118., npr.: agьncь, akridь, arodii, aspida, bibera, bikь, cikoniê, driliška, dromedarь itd.
Tanja Kuštović: Pretražena je animalistička građa u dijelu Akademijina rječnika te je uspoređena s onom hrvatskoglagoljskom prikupljenom na projektu HAL. Isti su leksemi uspoređeni i u etimološkom rječniku Petra Skoka. Od pravnih spomenika pregledana je i prikupljena građa iz Vinodolskoga zakona, Veprinačkoga statuta, Istarskog razvoda (1325), Krčkog (Vrbničkog) statuta (1388), Kastavskog statuta (1490) (T. Kuštović).
U skladu s planiranim, pretraženi su svi dokumenti skupljeni u zbirci Acta croatica Hrvatski spomenici Hrvatske glagoljične i ćirilićne isprave iz Zbirke Stjepana Ivšića 1100. – 1527. U zbirci se nalazi 187 spomenika. Od tih dokumenata četiri su pisana ćirilicom, tri su pisana talijanskim jezikom i jedan latinskim. Nekoliko je spomenika kod kojih se ne navodi pismo kojim su pisani, ali oni su irelevantni jer u njima nema naziva za životinje. Dakle, analizirala sam 180 glagoljskih spomenika iz ove zbirke, svi su pravnoga sadržaja. Nazivi koji su motivirani nazivima za životinje nalaze se u 48 isprava. U Acta croatica životinje se spominju samo sporadično i to kad je riječ o nasljeđivanju: životinje se u nasljedstvo daju ili krvnim srodnicima ili crkvenoj zajednici. Osim toga, spominju se u štetama na tuđim imanjima te se navodi koja je kazna ako neka od životinja napravi štetu.
Andrea Radošević: Pretražena je animalistička građa u zbirkama propovijedi Disipulu A (16. st.), Disipulu B (1558.), Disipulu C (1541.) i Disipulu D (1600.) koja je do sada bila slabo poznata čime je upotpunjen hrvatskoglagoljski animalistički korpus. Prikupljeni korpus leksema iz propovjednih zbirka, pisan mješavinom hrvatskoga i hrvatskog crkvenoslavenskog jezika, pokazao je kako one čine važno izvorište dosad neutvrđenih i rijetkih glagoljskih animalističkih leksema (npr. opica/majmun, fenikš/feniks). Pronađeni leksemi uspoređeni su s onima iz Rječnika hrvatskoga crkvenoslavenskoga jezika, Akademijina rječnika te Rječnika hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika. Također je pretražena građa u dvama prijepisima moralnodidaktičnoga teksta Nauk sina Vičerdova iz Petrisova i Grškovićeva zbornika. Prema stručnoj literaturi posvećenoj srednjovjekovnome bestijariju i starijim antičkim i ranokršćanskim izvorima znanja o životinjskome svijetu, utvrđeno je u kojim se sve kontekstima hrvatskoglagoljski zoonimi pojavljuju u obrađenom korpusu.
Lucija Turkalj Čulinović: Razrađen je standardizirani sustav unosa leksičkih i kontekstualnih podataka u digitalnu leksikografsku bazu izrađenu u programu FieldWorks Language Explorer (FLEx), u koju je uneseno ukupno 122 natuknice s pripadajućim analizama i referencama. Na temelju do sada prikupljene građe pripremljen je i napisan, te u tisak poslan rad u časopis A1, Grčke složenice među animalističkom građom (iz uredništva časopisa potvrđeno je da se rad šalje na recenziju. Prema planu transliterirano je 120 folija Žgombićeva zbornika uz pronalaženje animalističke građe (do kraja godine). Priprema drugog rada za tisak: Zoonimi u hrvatskoglagoljskom psaltiru.
Radovi u časopisima:
- Marko Brkljačić, Marinka Šimić, 2024. Brgulje u kontekstu hrvatskoglagoljske baštine, Croatica et Slavica Iadertina, vol 20/1, 7–25. /izvorni znanstveni rad/
U radu se razrađuje vrijedan i jedinstven kulturni fenomen, običaj brgulja, koji je svjedočanstvo uloge prožimanja hrvatskoglagoljske baštine i lokalne tradicijske kulture. Rad je prilog poznavanju glagoljaške tradicije, doprinos poznavanju povijesti hrvatskoga glagoljaštva i njegove povezanosti s praslavenskim, slavenskim i crkvenoslavenskim jezikom.
Radovi u zbornicima:
1. Marinka Šimić, Antonija Zaradija Kiš, Glagoljski egzoti: razmatranja o specifičnim zoonimima u hrvatskoglagoljskim tekstovima, 13. Riječki filološki dani Zbornik radova. Sveučilište u Rijeci, Filozofski fakultet, Odsjek za kroatistiku, ((Zbornik radova s Trinaestoga međunarodnog znanstvenog skupa održanoga u Rijeci od 10. do 12. studenoga 2022., Rijeka 2025., izvorni znanstveni članak, str. 241–275.
U sklopu istraživanja animalističke građe u hrvatskoglagoljskom književnom korpusu posebnu pozornost privlače one životinje (i njihovi nazivi) s kojima su se glagoljaški pisci rijetko susretali, tj. jedino u prevođenju biblijskih tekstova s grčkoga ili latinskoga jezika. U ovom radu autorice su se usredotočile upravo na te životinje i njihove nazive, tzv. egzote u hrvatskoglagoljskim rukopisima, primjerice: deva, noj, divlji magarac, pelikan, lav, leopard, pantera, tigar, slon, majmun, itd.
- Tanja Kuštović, Marinka Šimić, Muka po Ivanu u Pariškom (Borislavićevu) zborniku Slave 73, str. Tragovima slavenske pismenosti na šibenskom području, Zbornik radova s međunarodnoga znanstvenoga skupa „Glagoljična i ćirilična baština šibenskoga kraja“, Šibenik 22. veljače 2023, Državni arhiv u Šibeniku, 2024., str. 49–82. /izvorni znanstveni rad/
U radu se analizira jezik Muke po Ivanu u Pariškom (Borislavićevu) zborniku Slave 73 na svim jezičnim razinama. Odabrani tekst je uspoređen s četiri hrvatskoglagoljska misala, od kojih dva pripadaju sjevernoj skupini: Četvrti vatikanski misal s početka 14. st. Ročki misal (oko 1420), a dva južnoj skupini: Novakov misal iz 1368. godine i Hrvojev misal (oko 1404.) godine.
- Marinka Šimić, 2024. Leksik Pariškoga zbornika Code Slave 73 na tekstu psaltira i muka, Zbornik radova sa 7. hrvatskoga slavističkog kongresa iz Šibenika 25-28. 9. 2019, HFD, Hrvatski slavistički odbor, Sveučilište u Zagrebu, FF Pres. 2024., str. 45–61. /Izvorni znanstveni rad/
Pariški zbornik (Pariz, Bibliothèque Nationale Slave 73), nazvan još i Borislavićev po pisaru Grguru Borislaviću iz modruške Gorice pergamentni je glagoljski kodeks iz 1375. godine. Taj rukopis među hrvatskoglagoljskima zauzima posebno mjesto, ponajprije kao najstariji očuvani zbornik; zatim kao jedini hrvatskoglagoljski kodeks vezan za Šibenik, te kao jedini dosad poznati rukopis pisan za redovnice. Vjerojatno je zbog namjene teksta redovnicama koje nisu znale crkvenoslavenski jezik ovaj rukopis prilično pohrvaćen za razliku od ostalih hrvatskoglagoljskih brevijarskih psaltira iz istog razdoblja koji čuvaju stariji prijevod.
Posebna je vrijednost ovoga rukopisa što sadrži prijevod biblijskih knjiga i drugih tekstova koji se razlikuje od većine tadašnjih hrvatskoglagoljskih liturgijskih rukopisa, svjedočeći da smo već u 14. stoljeću imali dva različita prijevoda Psaltira i Muka: stariji brevijarski i misalski većinom prema grčkoj Septuaginti, te noviji prijevod prema Vulgati. U radu se analizira leksik rukopisa u usporedbi sa starijim hrvatskoglagoljskim prijevodom. Uočeno je da je prevoditelj ovoga rukopisa nastojao izbjegavati manje poznate riječi unoseći razumljivije čakavizme: ere, gdi, ča, zač, mocira, postol’ umjesto êko, idêže, eže, vskuû, oploti, sapogь itd. Pri tome ipak, primjerice, u psaltiru nije u potpunosti izmijenio sve lekseme, oslonivši se i na stariji hrvatskoglagoljski prijevod koji je vjerojatno znao i napamet.
- Tanja Kuštović, Marinka Šimić, Oficij za mrtve u Pariškom (Borislavićevu) zborniku, Prilozi odjeljenja za lingvistiku i literarnu nauku, Skopje 2024. MANU, str. 65–94.
Najstariji hrvatskoglagoljski zbornik, Pariški ili Borislavićev iz 1375. godine, uz neliturgijske tekstove sadrži i one liturgijske, tj. dijelove misala i brevijara. Po svojoj strukturi ubraja se u tzv. Male časoslove ili Liber horarum. U strukturi brevijara uz liturgijske se tekstove nalaze i druge tekstualne cjeline koje su izravno ili neizravno povezane s liturgijskom službom časova: Kalendar, Oficij Blažene Djevice Marije, Oficij za mrtve (Officium defunctorum). Oficij za mrtve u hrvatskoglagoljskim se časoslovima nalazi na kraju Komunala (Commune sanctorum), a isto je i u Pariškom zborniku u kojemu ovaj tekst počinje naslovom ot mr’tvih’ čte(nie) (f. 197r–201v). Temelj ovoga Oficija su psalmi s antifonama, rêšponima i beršima te devet lekcija koje čine jutarnju, a čitanja su odabrana iz starozavjetne Knjige o Jobu.
U ovom radu usporedit ćemo Oficij za mrtve u Pariškom zborniku s drugim hrvatskoglagoljskim rukopisima, ponajprije s Lobkovicevim psaltirom (1359) koji mu je po sadržaju najsrodniji. Nadalje, našu ćemo pozornost usmjeriti na usporedbu s brevijarima sjeverne i južne skupine kako bismo utvrdile s kojim se rukopisom naš tekst najbolje slaže. Analizu ćemo provesti na fonološkoj, morfološkoj i leksičkoj razini. Pri tome ćemo nastojat utvrditi koliko je različita namjena teksta utjecala na prijevod, tj. pomlađenost jezika. Naime, poznato je da je Pariški zbornik jedini hrvatskoglagoljski rukopis pisan za žensku molitvenu zajednicu, tzv. prizidnice crkve sv. Julijana u Šibeniku.
Lucija Turkalj Čulinović, Grčke složenice među animalističkom građom na temelju hrvatskoglagoljskoga animalističkog korpusa (rad je u postupku objavljivanja, tj. poslan je na recenziju u časopisu Croatica et slavica iadertina u Zadru). Grčke složenice među animalističkom građom u hrvatskom crkvenoslavenskom prenose se iz grčkoga biblijskoga jezika na više načina: kao posuđenice, kao doslovne prevedenice – kalkovi ili kao odgovarajući dvočlani atributni izrazi. U radu se istražuju odrazi grčkih složenica među animalističkom građom u crkvenoslavenskom jeziku hrvatske redakcije na temelju korpusa za Rječnik crkvenoslavenskoga jezika hrvatske redakcije (RCJHR) Staroslavenskoga instituta, prikupljene građe za Hrvatskoglagoljski animalistički leksikon (HAL), uz još neke odabrane zborničke odlomke dane tematike neobuhvaćene rječničkom ekscerpcijom.
Lucija Turkalj Čulinović, Zoonimi u hrvatskoglagoljskom psaltiru, rad u pripremi do kraja godine. U ovom se radu istražuju zoonimi u hrvatskoglagoljskom psaltiru s naglaskom na njihovu simboliku, jezičnu analizu i teološko značenje. Posebna pozornost posvećena je njihovoj ulozi u biblijskom bestijariju, osobito u psaltiru i komentaru (Fraščićevu psaltiru). U radu se razmatraju zoonimi poput ovaca, lavova, zmija, ptica i riba koji su ključni za razumijevanje biblijske slike prirodnoga svijeta i njegova odnosa prema čovjeku i Bogu.
Tanja Kuštović, Marinka Šimić, Nazivi za divlje životinje u hrvatskoglagoljskim rukopisima, Izlaganje na Osmom hrvatskom slavističkom kongresu u Slavonskom Brodu 11.–14. 9. 2024.
U uvodnom dijelu autorice raspravljaju o poimanju divlje životinje u odabranom korpusu, posebice u biblijskim tekstovima. U odabranoj građi, tj. korpusu za Rječnik crkvenoslavenskoga jezika hrvatske redakcije te izdanjima iz Senjske glagoljske tiskare od sveukupnoga broja zoonima polovica pripada nazivima za divlje životinje. Možemo ih razvrstati u četiri skupine: 1. krupne životinje, zvijeri, 2. sitne životinje, 3. ptice, 4. zmije.
Marinka Šimić, zajedno s fra Mirkom Miškovićem predsjedavala je jednoj sekciji na Osmom hrvatskom slavističkom kongresu u Slavonskom Brodu.
