Preminula akademkinja Ivanka Petrović (1939. – 2026.)

S osobitom tugom objavljujemo da nas je 21. siječnja 2026. u Zagrebu napustila ugledna hrvatska književna medievistica, filologinja, paleoslavistkinja i paleokroatistica, zaslužna znanstvenica Staroslavenskoga instituta akademkinja dr. sc. Ivanka Petrović.

Akademkinja Ivanka Petrović rodila se 14. lipnja 1939. godine u Skoplju. Klasičnu gimnaziju završila je 1957. u Zagrebu. Na Filozofskome fakultetu u Zagrebu 1962. završila je studij hrvatskog jezika i jugoslavenskih književnosti. Na istome Fakultetu magistrirala je 1970., a doktorirala 1975. obranivši disertaciju pod naslovom Marijina čudesa u hrvatskim glagoljskim zbirkama do kraja 16. stoljeća.

Čitav svoj radni vijek, od 1964. do umirovljenja 2010. godine, provela je na Staroslavenskome institutu. Znanstvenom savjetnicom postaje 1984., a 1999. ponovno je izabrana u trajno zvanje znanstvene savjetnice. Počasno zvanje zaslužnog znanstvenika dodijeljeno joj je 2010. Nakon odlaska u mirovinu nastavila je voditi znanstveni projekt Hrvatska i europska književnost srednjega vijeka (MZOŠ) do njegova završetka 2013. Na Staroslavenskom institutu utemeljila je i vodila Odjel za hrvatsku srednjovjekovnu književnost sve do 2010. Njezin rad na Institutu nastavio se gotovo još jedno desetljeće nakon umirovljenja.

U Staroslavenskome institutu bila je mentorica asistentima i mlađim suradnicima u izradi njihovih magistarskih radnji i doktorskih disertacija. Bila je mentorica ili savjetnica i stranim kolegama iz Italije, Austrije, Francuske i Nizozemske.

Za redovitu članicu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, u Razredu za filološke znanosti, izabrana je 2010. Bila je redovita članica Talijanske akademije znanosti (Accademia Ambrosiana) u Milanu, članica Accademico Fondatore Razreda za slavistiku Akademije; potom Europske akademije znanosti, umjetnosti i književnosti (Académie Européenne des Sciences, des Arts et des Lettres) u Parizu te članica Mađarske akademije znanosti (Magyar Tudományos Akadémia) u Budimpešti. Bila je članicom Svjetskih medievista, Svjetskoga Hagiografskoga društva (Hagiography Society) iz Madisona (Wisconsin, Sjedinjene Američke Države) te Talijanskoga Hagiografskoga društva (Associazione italiana per lo Studio della Santità, dei Culti e dell’Agiografia) u Firenci i Rimu.

Nagrađena je Državnom godišnjom nagradom za znanost Republike Hrvatske za 1999. godinu. Za izvanredni i višegodišnji doprinos uspješnom radu Leksikografskoga zavoda 2000. godine primila je priznanje Leksikografskoga zavoda Miroslav Krleža u povodu njegove 50. obljetnice.

Dio svoje bogate karijere provela je u brojnim znanstvenim i studijskim istraživanjima u inozemstvu, ponajviše u Italiji, Francuskoj, Belgiji i Engleskoj. Bila je stipendist francuske vlade te stipendist talijanskih sveučilišta i institucija: Milanskoga sveučilišta (Università Cattolica del Sacro Cuore), sveučilišta u Veneciji i Padovi, venecijanske Fondazione Giorgio Cini i drugih institucija.

Na usavršavanjima na zapadnoeuropskim sveučilištima i u medievističkim institucijama, u brojnim knjižnicama i arhivima u kojima je neumorno tražila izvore i uzore hrvatskim srednjovjekovnim tekstovima, oblikovala je svoj pogled na hrvatsku književnost srednjega vijeka. U njezinom zadivljujućem broju posjećenih knjižnica navedimo samo Bibliothèque Nationale, knjižnice Sveučilišta Sorbonne u Parizu, Bollandistička [hagiografska] knjižnica u Bruxellesu, knjižnicu Bodleianu u Oxfordu, potom Marcianu i knjižnicu Querini- Stampalia, i Arhiv u Veneciji; potom knjižnice Ambrosiana i Braidense u Milanu; Apostolsku vatikansku knjižnicu, te knjižnice Vallicelliana, Casanatense, Corsiniana, Nazionale i Angelica) u Rimu; knjižnice Medicea-Laurenziana, Riccardiana, Marucelliana, Nazionale u Firenzi, te knjižnice u brojnim drugim talijanskim (Padovi, Vicenzi, Modeni, Torinu, Paviji, Bergamu, Bresci, Veroni, Mantovi, Trevisu, Ferrari, Ravenni, Bologni, Spoletu, Napulju, Palermu) i francuskim gradovima (Lyonu, Rouenu, Chartresu, Toursu, Poitiersu).

Predavala je na sveučilištima u Hrvatskoj i u inozemstvu: na poslijediplomskom studiju književnosti na Filozofskome fakultet u Zagrebu; na Zagrebačkoj slavističkoj školi. Održala je mnoga predavanja na talijanskim sveučilištima (u Milanu, Padovi, Veneciji, Rimu, Firenci, Udinama, Veroni), potom u Parizu, Beču i drugim europskim gradovima.

Svojim predavanjima, te brojnim opsežnim monografskim studijama i radovima objavljenim na talijanskom, francuskom i engleskom jeziku u uglednim inozemnim publikacijama (talijanskim, francuskim, belgijskim, engleskim, njemačkim, češkim, bosanskim), ostavila je velik trag u širenju spoznaja o bogatstvu i izvorima hrvatske starije književnosti daleko izvan granica domovine. Surađivala je s europskim sveučilištima u Italiji, u Francuskoj i Belgiji. O dosezima rezultata njeznih istraživanja u inozemstvu govori velikoj broj prikaza inozemnih ćirilometodskih znanstvenika, bizantologa, književnih medievista i kritičkih hagiografa.

Sudjelovala je u radu brojnih kongresa, znanstvenih skupova i susreta u zemlji i inozemstvu; od međunarodnih slavističkih kongresa (Prag 1968., Zagreb-Ljubljana 1978., Kijev 1983., Bratislava 1993.) i ćirilometodskih kongresa i skupova u Hrvatskoj i u slavenskim zemljama, te ćirilometodskih kongresa u Parizu i Rimu, do kongresâ i skupovâ posvećenih književnoj medievistici, posebice hagiografiji, u Hrvatskoj, te osobito u zapadnoeuropskim zemljama. Među zapadnoeuropskim znanstvenim skupovima ističe se Deveti međunarodni kongres europske književnosti srednjega vijeka (IXe Congrès International de la Société Rencesvals pour l’Étude des Épopées Romanes, Padova – Venezia 1982.); potom simpozij posvećen hrvatskoj srednjovjekovnoj književnoj kulturi organiziran i održan 1985. godine na Sveučilištu Sorbonne u Parizu; međunarodni kongres posvećen antičkom naslijeđu u europskoj srednjovjekovnoj kulturi (L’antichità nella cultura europea del Medioevo, Padova-Venezia 1997.); kongrese Talijanskoga Hagiografskoga društva AISSCA; znanstveni simpozij Hagiographia Slavica u Beču 2008. godine.

Bila je dugogodišnja članica Uredništva časopisa Slovo; potom Radova Staroslavenskoga instituta; članica Uredničkoga vijeća, urednica struke (staroslavenska filologija, srednjovjekovna književnost, glagoljaštvo) Hrvatskoga biografskog leksikona Leksikografskoga zavoda Miroslav Krleža; članica Uredništva časopisa Slavica Ambrosiana Talijanske akademije Ambrosiane u Milanu.

Svojim istraživanjima proširila je znanstvene spoznaje o hrvatskoj srednjovjekovnoj glagoljičkoj, ali i o latinskoj i latiničkoj hagiografskoj tradiciji, te o legendarnoj i apokrifnoj prozi. Osim u domovini u kojoj je slovila za jednoga od najvećih znalaca hrvatske srednjovjekovne književnosti, bila je priznata kao istaknuti europski kritički hagiograf i književni medievist.

Najveći odjek u krugu zapadnoeuropske književne medievistike imala su njezina dugogodišnja istraživanja Marijinih mirakula. Monografska studija o Marijinim mirakulima, nastala na temelju doktorske disertacije, postala je gotovo neizostavan izvor spoznaja većine inozemnih književnih medievista posvećenih tematici Marijinih čudesa.

Njezina je ponajveća zasluga ta što je glagoljičnu sastavnicu hrvatske književnosti prva okrenula zapadnim izvorima pokazavši kako se ona uvelike oslanja na književnost zapadnoga kršćanstva. Hrvatsku srednjovjekovnu književnost smatrala je dijelom europskoga književnoga i kulturnoga ozračja, uspoređujući je uvijek u suodnosu s vrelima, tekstovima i žanrovima drugih europskih, osobito zapadnoeuropskih književnosti.

Hrvatsku srednjovjekovnu književnost proučavala je kao kulturnu, duhovnu i stilsku cjelinu. Iako je od samih početaka svojega znanstvenoga rada bila ponajprije uronjena u ćirilometodsku tematiku i hrvatsko glagoljaštvo, u drugom se dijelu svoga znanstvenoga vijeka posvetila izučavanju latiničnih, ali i ćiriličnih književnih tekstova. Njezina posvećenost izučavanju hagiografske i legendarne književnosti obuhvatila je i dotada slabije proučenu hrvatsku književnost nastalu na latinskome jeziku. Vrhunac njezina hagiografskog proučavanja svakako je suradnja u čuvenoj Brepolsovoj ediciji Hagiographies, za koju je napisala opsežna poglavlja o hrvatskoj srednjovjekovnoj hagiografiji.

Akademkinja Ivanka Petrović, naša Ivančica, ostavila je neizbrisiv trag u hrvatskoj kulturi. Bila je izniman učitelj niza današnjih znanstvenika, mentor, dragi kolega i prijatelj. Bogati znanstveni opus koji nam je ostavila u nasljeđe još će godinama biti poticaj u istraživanjima skrivenih zakutaka starije hrvatske književnosti. Sjećat ćemo je se po iznimnoj posvećenosti svakoj temi, neizmjernoj akribičnosti, toplom srcu, nenametljivosti i predanosti te ljepoti rečenica kojima nas je uranjala u svijet europskoga srednjovjekovlja.

Ispraćaj akademkinje Ivanke Petrović bit će u srijedu 28. siječnja u 13.20 sati na Krematoriju na Mirogoju.