ODLAZAK U MIROVINU DR. SC. MARINKE ŠIMIĆ

Dr. sc. Marinka Šimić, znanstvena savjetnica u trajnome izboru u Staroslavenskome institutu, 1. siječnja 2026. godine otišla je u mirovinu nakon što je u Institutu provela cijeli radni vijek baveći se jezikoslovnim istraživanjima hrvatskoglagoljskih liturgijskih i neliturgijskih tekstova, posebice njihovim leksikom, te jezikom i grafijom srednjovjekovnih natpisa pisanih hrvatskom ćirilicom.

U Institutu je od zaposlenja 1986. godine sudjelovala na nizu znanstvenih projekata, u uredništvu institutskoga časopisa Slovo te u radu institutskih upravnih i stručnih tijela, a posljednje je dvije godine bila pročelnica Odjela za jezična istraživanja. Surađivala je kao obrađivač na projektu izrade Rječnika crkvenoslavenskoga jezika hrvatske redakcije. Radila je na projektu Gramatika hrvatskoga crkvenoslavenskog jezika (1991. – 2013.), u okviru kojega je izrađena prva gramatika hrvatskoga crkvenoslavenskog jezika. Bila je članica Znanstvenoga centra izvrsnosti za hrvatsko glagoljaštvo: Interdisciplinarno istraživanje beramskih glagoljskih kodeksa (Staroslavenski institut, 2014. – 2024., voditelj: dr. sc. Milan Mihaljević) te suradnica na dvama projektima Hrvatske zaklade za znanost: Istraživanje starije hrvatskoglagoljske zborničke baštine (Staroslavenski institut, 2020. – 2024., voditeljica: dr. sc. Vesna Badurina Stipčević) i Kulturna animalistika: interdisciplinarna polazišta i tradicijske prakse (Institut za etnologiju i folkloristiku, 2020. – 2024., voditeljica: dr. sc. Suzana Marjanić). Godine 2024. pokrenula je institutski projekt Hrvatski animalistički leksikon, financiran iz programa NextGenerationEU, kojim je u institutska istraživanja uvela u svijetu popularno istraživačko područje kulturne animalistike.

Marinka Šimić objavila je osam knjiga, samostalno ili u suautorstvu: Jezik srednjovjekovnih kamenih natpisa iz Hercegovine (2009.) (nagrađena Srebrnom poveljom Matice hrvatske 2010. godine), Akademijin brevijar HAZU III c 12. Hrvatskoglagoljski rukopis s konca 14. stoljeća. Jezična studija. Transliteracija. Faksimil (2014.), Biloševica, zaboravljeno počivalište (u suautorstvu s Ivanom Dugandžićem) (2017.), Vitko nad stoljećima, natpis s Barevišta kraj Širokoga Brijega (2018.), Cvijet kreposti ili o naravi ljudskoj kroz narav životinjsku. Studija, transliteracija, faksimil (u suautorstvu s Antonijom Zaradijom Kiš) (2020.), Mistopisi na jugozapadu Širokoga Briga, Toponimi katastarske općine Rasno iz 1891. godine (Sela Rasna, Dužica, Privalja i Čerigaja) (u suautorstvu s Ivanom Dugandžićem) (2022.), Kulturno-povijesna baština sela Knešpolja kraj Širokog Brijega (u suautorstvu s Majom Soldo) (2023.), Glagoljica u Samoboru (2025.). Objavila je stotinjak znanstvenih i stručnih radova u domaćim i stranim časopisima te drugim publikacijama.

Od 2008. do 2024. godine bila je članica uredništva časopisa Staroslavenskoga instituta Slovo (te izvršna urednica broja 59 iz 2009. godine i broja 62 iz 2012.), a od 2013. članica je uredništva makedonskoga časopisa Kirilometodievistika.

Izlagala je na četrdesetak međunarodnih znanstvenih skupova te sudjelovala u organizaciji dvaju međunarodnih znanstvenih skupova: Trećoredska glagoljaška tradicija u europskom kontekstu (Zagreb, 2013.) i Glagoljična i ćirilična baština šibenskog kraja (Šibenik, 2023.).

Bila je aktivna i kao sveučilišna predavačica. Predavala je na Hrvatskome katoličkom sveučilištu u Zagrebu i na doktorskome studiju Povijest i dijalektologija hrvatskoga jezika Sveučilišta u Rijeci, a održala je i niz pozvanih predavanja. Na mlađe je naraštaje istraživača utjecala i kao članica povjerenstava za obrane doktorskih disertacija ili njihovih tema. Aktivno je sudjelovala i u popularizaciji znanosti. Napisala je niz popularnih tekstova, održala brojna popularnoznanstvena predavanja te gostovala u radijskim i televizijskim emisijama.

Znanstvenoistraživački interes dr. sc. Marinke Šimić od početka je usmjeren prema jeziku liturgijskih knjiga pisanih glagoljicom na hrvatskome crkvenoslavenskom jeziku. U magistarskome je radu uporabom egzaktnih brojčanih metoda rasvijetlila i prikazala segment hrvatskoglagoljske misalske tradicije koji se dotad opisivao manje egzaktnim instrumentarijem. Počevši od doktorske disertacije posvetila se istraživanju leksika crkvenoslavenskih liturgijskih tekstova, koji je nastavila istraživati i u okviru institutskih projekata. U kasnijim istraživanjima opisuje sve jezične razine tekstova, što je posebno došlo do izražaja u vrijednome izdanju Akademijina brevijara, koji je objavila u faksimilu i latiničnome prijepisu, a izdanje je popratila iscrpnom studijom o jeziku toga kodeksa.

Iznimno je vrijedan doprinos dr. sc. Marinke Šimić istraživanju hrvatske ćirilice na prostoru današnje Bosne i Hercegovine. Sustavno je istražila kamene natpise na stećcima, križevima i pločama, detaljno opisujući njihov jezik na svim jezičnim razinama te njihove grafijske značajke. Građu je tumačila objektivno i stručno, u suradnji s povjesničarima i arheolozima, smještajući je u širi kulturnopovijesni kontekst pismenosti kojoj pripada i pokazujući da su istraženi natpisi s jezičnoga, grafijskoga i kulturološkoga gledišta u skladu s hrvatskom kulturnom tradicijom. Time njezin znanstveni rad nadilazi filološke okvire i predstavlja važan doprinos proučavanju kulturne povijesti hrvatskoga jezičnog prostora.

Dragoj kolegici Marinki Šimić želimo mnogo zadovoljstva u zasluženoj mirovini!