Knjiški kurziv

Knjiški kurziv je tip kurzivnoga glagoljskog pisma kojim se pisalo na kvarnerskom području i sjevernodalmatinskim otocima od kasnog srednjovjekovlja do poč. 19. stoljeća. Glagoljska su slova u knjiškom kurzivu oslobođena dvolinijske stege, ali su ostajala zatvorena u sebe bez stilske koordinacije i veze sa susjednim slovom. Vjekoslav Štefanić, najveći poznavatelj glagoljske paleografije, definira ga kao kaligrafsko četverolinijsko pismo u kojem su oblici slova u srednjolinijskoj razini relativno uspravni i uglati, a vanjskim zonama umjereno razviti. Takva ga usklađenost čini vizualno lijepim i vrlo pogodnim za kodekse poučnog ili književnog sadržaja. Njime su pisani Petrisov zbornik iz 1468., Zbornik duhovnog štiva s kraja 15. st., Grškovićev zbornik iz 16. st., Žgombićev zbornik iz 16. st., Crkvene drame (HAZU, IV a 47) iz 1556., Postila Jurja Crnića iz 17. st. itd.

Čin od muke, 1556. Arhiv HAZU, sign. IV a 47, 8r

 Ivan Botica