Legende

Legende, a pogotovo legendarni hagiografski tekstovi, bili su osobito popularno štivo europskoga srednjovjekovlja. Prvi tekstovi nastali su još u 2. stoljeću u grčkoj, rimskoj i orijentalnim književnostima, a novi procvat legendarno-hagiografske književnost događa se u srednjem vijeku. Tematski su vezani uz živote, djela i mučenja prvih Isusovih sljedbenika, apostola i mučenika.

U hrvatskoj glagoljskoj književnosti ovi su tekstovi sačuvani većinom u zbornicima: kao samostalni prijepisi te kao dijelovi manje ili veće skupine tekstova. Naime, kako tvrdi Ivanka Petrović, čitavi zbornici hagiografsko-legendarnih tekstova (tzv. legendariji) nažalost nisu sačuvani. Najviše ih je sačuvano u Petrisovu zborniku u kojem nalazimo svojevrstan mali legendarij koji je nastao prema češkoj preradi Zlatne legende. Najstarije legende u hrvatsku su književnost ušle preko grčkobizantskih, a potom preko latinskih i talijanskih izvora.