Kurzivna glagoljica

Tijekom druge pol. 14. st. u javnom životu gotovo ništa više nije moglo proći bez zapisivanja. Stoga se javila svakodnevna potreba za bržim pisanjem. Latinica se tomu dobro prilagodila iznašašćem gotičkih slova u četverolinijskom sistemu. Silno se njima ubrzala pismenost na hrvatskom prostoru. Po tom uzoru počele su ruke „ubrzavati“ perom i glagoljicu, pogotovo u zapisima pravnog sadržaja ili iz svakodnevnog života, pa su slova u četverolinijskom rasporedu postajala ukošenija, nesimetričnih i nesigurnih oblika, međusobno povezana horizontalnim potezima (spojnicama) s time su najstabilnija ostala u srednjolinijskom prostoru pogotovo prema njegovoj gornjoj liniji. Tako je Vjekoslav Štefanić, najveći poznavatelj glagoljske paleografije, po prilici opisao kurzivnu glagoljicu.

Dug je bio proces razvitka pravog kurziva. Njegovi se začetci vide već sredinom 14. st., a sav je proces oblikovanja završio tek krajem 15. i poč. 16. stoljeća. Negdje su se dugo othrvavali kurziviranju glagoljskih slova pa će npr. na sjevernodalmatinskom prostoru uščuvati arhaične karakteristike ustavne i poluustavne glagoljice u svom pisanju. Kurzivna glagoljica nudi gotovo novu slovnu strukturu glagoljskog pisma i na njoj se temelji gotovo sva ranonovovjekovna glagoljska pragmatična pismenost (isprave, statuti, inventarne knjige, bratovštinske knjige, matične knjige, registri, ljetopisi, privatna pisma itd.). U kurzivnu glagoljicu spadaju knjiški kurziv, kancelarijski kurziv i fraktura (najizravnije povezana s goticom).

Dva slova i te u, tipična za kurzivnu glagoljicu, pomažu u datiranju napisanoga, što je posebno važno u razlučivanju rukopisa 14., 15. i 16. stoljeća. Kurzivno slovo i ostalo je u srednjolinijskom prostoru, ali je iz okomitog prešlo u vodoravni položaj u obliku koji je sličan ležećoj osmici. Slovo u, iako je dijelom ostao u svome ustavnom obliku, počelo se pojednostavljivati pa je u konačnici dobilo oblik uspravne osmice bez gornjeg završetka. Izmjene su vidljive i u ostalih slova.

 

Notarski koncept iz Dubašnice, 1745.
Hrvatski državni arhiv, sign. HR-HDA-60. Notarijat Dubašnica. Kut. 1, fasc. 1, 227r

 Ivan Botica